O MRC

Milenijumski razvojni ciljevi

Usvajanje Milenijumske deklaracije septembra 2000. od strane 189 članica UN bio je važan momenat za globalnu saradnju u 21 vijeku. Deklaracija je postavila ključne izazove sa kojima se susreće čovječanstvo na pragu novog milenijuma, odgovore na ove izazove i ustanovila konkretne mjere za ocjenu napretka u međusobno povezanim ciljevima i zadacima o razvoju, upravljanju, miru, sigurnosti i ljudskim pravima.

Uklanjanje krajnjeg siromaštva i gladi

Siromaštvo u BiH ne označava u tolikoj mjeri apsolutna neimaština, nego više, kako je to slučaj i u drugim društvima u tranziciji u Europi, socijalna isključenost i nedostupnost osnovnih stvari koje čine prihvatljivi životni standard. 

Studije pokazuju da je značajna manjina populacije “uhvaćena u mrežu” niskih primanja, loše prehrane i slabih izgleda za zapošljavanje. Još je veći broj onih su u opasnosti da potpadnu pod ovu kategoriju. Dugoročno rješenje ovih pitanja, te duboko ukorijenjenog siromaštva predstavlja osiguravanje radnih mjesta generiranjem ekonomskog rasta. Takav pothvat zahtijeva pravi omjer ekonomske i socijalne politike. Naš je cilj do 2015. godine doseći razinu siromaštva u EU, te osigurati da do 2007. godine svaki građanin BiH dobiva zdravu i nutritivno zadovoljavajuću prehranu. Pozitivan rast u BiH mora biti popraćen uravnoteženom raspodjelom prihoda, a proces bi usvajanja politike u tom smislu trebao u obzir uzeti interese siromašnih.

Postizanje sveobuhvatnosti osnovnog obrazovanja

Visoki obrazovni standardi koji su u BiH postojali prije rata narušeni su razaranjima, raseljavanjem i siromaštvom kao izravnim posljedicama sukoba. Stanje se danas bez sumnje popravilo, ali su istovremeno na površinu isplivali duboko ukorijenjeni problemi. Procjenjuje se da 4% djece ne pohađa školu, a te brojke i dalje rastu.

U pitanje se može dovesti i sama kvaliteta obrazovanja. Metode i nastavni plan i program nisu usklađeni s današnjim tržištem rada, niti su uvijek u skladu s željama i očekivanjima roditelja. BiH nastoji u kratkom roku postići 100% upis djece u osnovnu školu, te postupno poboljšati kvalitetu školstva. Krajnji cilj mora biti postizanje sustava obrazovanja kakav postoji u razvijenim zemljama što je to prije moguće.

Unapređenje jednakosti polova i podrška ženama

Nejednakost polova je istovremeno i uzrok i rezultat siromaštva, pa iako je status žena u usporedbi s nekim drugim područjima dobar, široko rasprostranjena percepcija i arhaične prakse i običaji još uvijek ograničavaju žene u korištenju vlastitih mogućnosti i sposobnosti. Diskriminacija žena i lakomisleno rasipanje 50% ljudskih resursa na raspolaganju društvu škodi, kako ekonomiji, tako i društvu u cjelini.

Uspješno uključivanje žena zahtijeva sveobuhvatnu političku akciju, posebno u oblasti obrazovanja, u kojemu se prvenstveno i formiraju mišljenja i mogućnosti. Ciljevi MRC koje je BiH odredila kao državne ciljeve postavili su ambiciozne zadatke za postizanje pune jednakosti u obrazovanju do 2015. U međuvremenu UN surađuje s novouspostavljenim centrima za jednakopravnost polova (gender centrima) na reformi zakonskih okvira, prakse u oblasti zapošljavanja i educiranju šire javnosti o pitanjima jednakopravnosti polova.

Smanjenje smrtnosti djece

Kako je to slučaj i kod drugih pokazatelja vezanim za zdravstvo, BiH ima relativno dobre rezultate u odnosu na stopu smrtnosti, kako male djece, tako i dojenčadi. No, ‘relativno dobro', za modernu zemlju koja se nastoji priključiti Europskoj uniji, nije i dovoljno dobro. Okvirni MRC za zemlju su postavili ambiciozne zadatke koje treba postići do 2015, a oni pretpostavljaju smanjenje smrtnosti u rasponu između 30 i 45%.

Postizanje ovakvog napretka zahtijevat će nastojanja i napore – i to ne samo od strane medicinskih djelatnika. UN-ove organizacije zastupat će kako usmjeravanje fokusa na prevenciju i bolju prenatalnu zaštitu, tako i na veće zahtjeve na ispunjavanje roditeljskih dužnosti i odgovornosti.

Unapređenje zdravlja majki

Rezultati vezano za ovaj osnovni pokazatelj su poražavajući. Stope smrtnosti majki u BiH su daleko iznad onih zabilježenih u susjednim zemljama, te je po ovom pitanju nužno poduzeti akcije. Može se poduzeti i poduzima se cijeli niz pozitivnih aktivnosti kako bi se unaprijedila kvaliteta ginekoloških službi i osigurala dostupnost hitne medicinske pomoći.

Nažalost, ovakve mjere donekle unazađuje kompleksna i neresponsivna administrativna struktura. UN podržava nastojanja koja su poduzela dva ministarstva zdravstva na osiguravanju da svaka trudnica dobije najbolju moguću standardnu njegu bez obzira u kojem dijelu zemlje živi.

Suzbijanje HIV-a/SIDE, malarije i drugih bolesti

Iako je broj osoba zaraženih HIV-om u BiH nizak, ne može se sasvim odbaciti opasnost koju predstavlja HIV. Ako BiH želi izbjeći pandemijske razmjere zaraze u sjeveroistočnoj Europi, moraju se poduzeti određene aktivnosti.

Transmisija AIDS-a i socijalna stigma s tim u svezi su pitanja koja se moraju žurno razrješavati. Nastojanja na prevenciji, poput informativnih kampanja koje promoviraju širu upotrebu kondoma i opću edukaciju javnosti moraju se nastaviti nesmanjenom jačinom. Jednako bi tako trebalo davati poticaj da se pristupi dragovoljnom i potpuno povjerljivom testiranju.

Osiguranje održivosti okoliša

BiH je obdarena prirodnim ljepotama i netaknutim pejzažima. Sve veće zagađenje i općenito zanemarivanje rizika po okoliš prijeti ovakvom prirodnom naslijeđu. Nažalost, politički su odgovori na ove prijetnje nekoherentni, te stoga tehničke mogućnosti za razrješavanje problema okoliša ostaju na niskoj razini.

Nacionalni plan zaštite okoliša predviđa korake na usklađivanju legislative i standarda, te praćenju aktivnosti kako bi se izbjeglo narušavanje i degradacija okoliša. Značajna pojava u smislu utjecaja i kvalitete života predstavlja prevalencija mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava. Uznemiruje činjenica da je do danas od mina očišćeno svega 5-10% poznatih minskih polja. Potrebno je udvostručiti napore u BiH ako se uopće želi razmišljati o mogućnosti osiguravanja budućnosti bez mina. To će zahtijevati i resurse i organizaciju, a u isto vrijeme koordiniranje značajnih i sveopćih nastojanja na uklanjanju mina.

Razvijanje globalnog partnerstva za razvoj

BiH je primila značajnu međunarodnu financijsku pomoć, kako u humanitarne svrhe tako i za potrebe poslijeratne obnove. Ipak, kako BiH napreduje ka novoj fazi razvoja, razmjera ovih resursa na raspolaganju opada. Trenutno je važnije negoli ikada ranije da BiH dobije najveću vrijednost pomoći za sredstva koja su joj stavljena na raspolaganje.

 Potrebno je bolje koordiniranje pomoći, te je potrebno izbjeći ovisnost o vanjskoj pomoći. UN će nastaviti s pružanjem podrške nastojanjima na koordiniranju, ali BiH vlasti trebaju na sebe preuzeti više odgovornosti za razvoj i obnovu države, što zahtijeva redefiniranje odnosa same zemlje s međunarodnom zajednicom. Donatori zauzvrat, također trebaju uzeti u obzir novo stanje stvari koju implicira evoluiranje od obnove ka razvoju, kako bi se izgrađivalo iskreno i održivo partnerstvo, kako sa vladom tako i sa civilnim društvom.