Poruka generalnog sekretara UN-a za međunarodni dan žena
Uprkos ovom podstreku, još uvijek je dug put do toga kada će žene i djevojčice zaista moći uživati fundamentalna ljudska prava, pravo na slobodu i dostojanstvo kao njihovo pravo po rođenju koje će im garantovati dobrobit. Ovakva situacija je najzastupljenija i najočiglednija u ruralnim predijelima svijeta. Žene i djevojčice iz ruralnih sredina, kojima je ovogodišnji 8. mart i posvećen, čine jednu četvrtinu globalne svjetske populacije, a ipak se najčešće nalaze na dnu svake ekonomije, te društvenih i političkih indikatora, počevši od prihoda i obrazovanja, do zdravstva i učešća u procesima donošenja odluka.
Ruralne žene, brojeći skoro pola milijarde sitnih farmera (seosko poljoprivredno gazdinstvo) i radnika bez zemljišnog posjeda, sačinjavaju ogroman dio poljoprivredne radne snage. One obavljaju najveći dio neplaćenog rada u ruralnim predjelima. Ipak, žene iz ruralnih sredina su i dalje ograničene u ostvarivanju svog potencijala. Stoga, ukoliko bi i žene jednog dana dobile jednak pristup resursima za proizvodnju, poljoprivredna zarada bi porasla za čitavih 4 % , te bi na taj način ojačala sigurnost prehrane i nutritivne ishrane oslobađajući 150 miliona ljudi od gladi. Ukoliko ženama iz ruralnih područja bude pružena šansa, one bi također mogle pomoći u okončanju skrivenih tragedija razvoja poput zdravstvenih problema poput prestanka rasta, što je slučaj sa skoro 200 miliona djece širom svijeta.
Diskriminatorni zakoni i prakse ne samo da utiču na žene, nego i na cijele zajednice i nacije. Žene u zemljama u kojima su im uskraćena prava na posjed zemljišta i pristup kreditnom finansiranju, mnogo češće imaju pothranjenu djecu. Također je nerazumljivo da žene farmeri primaju samo 5 % od poljoprivrednih usluga podrške. Stoga, ulaganja u žene iz ruralnih područja je vrlo pametna investicija u cilju opšteg nacionalnog razvoja.
Položaj žena i djevojčica iz ruralnih svjetskih sredina oslikava i položaj žena i djevojčica u cijelom jednom društvu, počevši od upornosti primjenjivanja prakse ‘staklenog plafona’ do prožimajućeg kućnog nasilja, te nasilja na poslu i tokom konflikata, od prioritizacije sinova za obrazovanje i do stotine hiljada žena koje umiru svake godine tokom poroda zbog nedostatka porodiljske brige. Čak i naprednije zemlje, poznate po boljim uslovima za žene i djevojčice, i dalje praktikuju nejednako plaćanje za muškarce i žene za istu vrstu rada, te često održavaju kontinuiranu nezastupljenost žena u procesu donošenja političkih i poslovnih odluka.
Danas, na Međunarodni dan žena, pozivam vlade, civilno društvo i privatni sektor, da se obavežu na jednakost spolova i osnaživanje žena kao jedno od fundamentalnih ljudskih prava i kao silu usmjerenu na dobrobit svih nas. Energija, talent i snaga žena i djevojčica širom svijeta, predstavlja najvrijedniji ljudski netaknuti prirodni resurs.
